Posljednji trenuci Mihajlovića: Tek tada je prestao boriti se

Arijana Mihajlović, supruga Siniše Mihajlovića, pričala je o posljednjim trenucima proslavljenog srpskog nogometaša i trenera.

Siniša se dugo borio s leukemijom, ali nije uspio izboriti se s ovom opakom bolešću. Ovako je Arijana ispričala za Calciomercato.

„Posljednjih mjeseci, doktori su već sve rekli: Siniša neće preživjeti. Ja sam to znala. Ali nisam imala hrabrosti da mu kažem. Razgovarala sam samo s našom petoricom djece. Ni s kim drugim. Čak ni sa svojom majkom.

Zajedno smo odlučili da mu ne kažemo istinu. Nismo željeli da mu oduzmemo onaj tanani tračak nade koji ga je držao vezanog za život. A onda… on nas nikada nije ništa pitao. Nije želio znati, nije želio predati se.

Nastavio je boriti se do kraja, jer je bio čovjek koji nikada nije prihvatao riječ ‘kraj’. Sedmicu prije nego što nas je napustio, pogledao me i rekao:

‘Sretan sam. Imam vas. Želim ostariti s našom djecom… želim mnogo unučadi.’

Osjetila sam kao da umirem. Odgovorila sam mu slomljenim osmijehom:

‘Pa ljubavi, već imamo jednu unuku. Zar nisi sretan?’

A on, s onom svjetlošću u očima koju sam vidjela tisuću puta:

‘Želim ih mnogo. Želim pun sto.’

San. Jedan od onih koje nikada neće vidjeti. A to najviše boli. Na dan kada je otišao, svi smo bili uz njega.

Naša djeca su bila u sobi pored. Pored mene su bili njegova majka, brat sa ženom, njegov najbolji prijatelj, moja majka.

Kada sam osjetila da mu se disanje mijenja, shvatila sam da je došao trenutak. Pozvala sam djecu.

Okupili smo se oko njega, u tišini. Držala sam ga za ruku. Gledala sam ga kako se i dalje bori, sa sve težim i daljim dahom.

I tada, sa srcem u komadima, tiho sam mu šapnula:

‘Idi ljubavi, ne brini. Ja ću se pobrinuti za djecu.’

Samo tada je pustio. Tek tada je prestao boriti se. Do tog trenutka, niko nije imao hrabrosti da zaplače.

Kao da su i suze imale strah da ga pozdrave.“

Foto: Printscreeen