
Neki od donedavnih fudbalera Manchester Uniteda pronašli su sreću daleko od “Old Trafforda”, iznova su otkrili svoje “fudbalsko ja”.
United je posljednjih godina postao neka vrsta uklete kuće za mnoge i one najskuplje plaćene fudbalere, od kojih je nemali broj njih neslavno završio svoju misiju u klubu.
Kao da je njihovo samo prisustvo u klubu oslabilo fudbalske vještine koje su ih i dovele u slavni tim. Loš izbor trenera definitivno im nije pomogao da postanu ono što su i oni, i svi oko njih, očekivali da će biti u timu.
Zbog širine faktora nisu opravdali velika očekivanja i velika ulaganja. Otišli su sa nedorečenim učinkom, sa usponima i padovima. Većina njih je na kraju zapamćena kao promašaji.
A danas, daleko od “Old Trafforda”, upravo oni, baš taj Rashford, Onana, Højlund, Antony, McTominay, blistaju. U Unitedu sada sigurno češu glave nakon Rashfordovih bravura protiv Newcastlea u dresu Barcelone (postigao oba gola u pobjedi 2:1), shvataju da Onana ipak nije tako loš golman nakon što je Kamerunac zablistao u dva meča turskog prvenstva (osam odbrana protiv Fenera, zabilježio asistenciju za izjednačujući gol Trabzona).
Na “Old Traffordu” shvataju da su možda pogriješili i s Antonyjem, rekordno plaćenim pojačanjem iz Ajaxa prije tri sezone. Tako lako su ga se riješili, uvjereni da on ipak nije materijal za klub. A možda samo nisu znali s njim. Umjetnost je pronaći “žicu” igraču.
Antony je danas, nakon fenomenalne polusezone na posudbi u Betisu, najbolji igrač zeleno-bijelih koji su mu u međuvremenu dali trajni ugovor.