U oktobru 2002. godine, prvi put nakon dugo vremena, na vrhu teniske liste nije bilo Federera, Nadala i Đokovića, dok je tada svjetski broj jedan bio Lleyton Hewitt. Prema trenutnim podacima, njegov sin Cruz Hewitt, sada sa svojih 17 godina, osvaja teren kao profesionalac u usponu, što samo pokazuje koliko je vremena prošlo.
Đokovićev pad uslijedio je nakon ranog poraza na US Openu, gdje ga je u prvom kolu, prije samo dvije sedmice, neočekivano porazio Mariano Navone. To označava njegov najraniji izlazak sa Grand Slam turnira u posljednje dvadeset dvije godine, još od Australian Opena 2006, te prvi poraz na početnom meču US Opena u njegovoj karijeri.
“Bio sam veoma ponosan na sva dostignuća iz prošlosti, ali sada je sada, rekao je Đoković nakon ispadanja.
Iza “velike trojke” ostali su impresivni rekordi. Đoković je osvojio 24 Grand Slam titule, što je dvije više od Nadalovih 22 i četiri više od Federerovih 20. Federer je krajem oktobra 2002. dospio u top 10 i zadržao se tamo do kraja 2016, s rekordnih 237 sedmica na vrhu, dok je Nadal bio među elitom 912 uzastopnih sedmica, sve do 2023. godine. Đoković je ušao među prvih deset 2007. i sakupio rekordne 428 ukupnih sedmica kao broj jedan.
Na čelu muškog tenisa sada se nalaze Jannik Sinner, Alexander Zverev i Carlos Alcaraz, koji su zadržali prvu, drugu i treću poziciju na listi. Ben Shelton, finalista US Opena, pomakao se za pet mjesta i sada se nalazi na četvrtom.
Zverev je u ovoj sezoni osvojio Roland Garros i US Open, stigao do finala Wimbledona i igrao polufinale Australian Opena, ali je nakon pobjede u New Yorku naglasio da su Jannik Sinner i Carlos Alcaraz ispred njega, ukoliko izbjegnu povrede.
Kulise ove smjene generacija postavljaju pitanje može li nova generacija tenisača doseći dugovječnost “velike trojke”. Federer je prošlog mjeseca, pred prijem u Međunarodnu tenisku kuću slavnih, podsjetio na važnost kontinuiteta tokom njegove ere.