Argentina na pragu povijesnog uspjeha: Blizu je dostignuća koje se čeka 64 godine

U povijesti svjetskih nogometnih prvenstava samo su dva puta reprezentacije uspjele obraniti naslov prvaka: Italija 1938. te Brazil 1962. Ove nedjelje Argentina ima priliku postati treća zemlja kojoj će to poći za rukom, kada se suoči sa Španjolskom u finalu.

Talijanska era prije Drugog svjetskog rata

Prije početka Drugog svjetskog rata, pod vodstvom Vittorija Pozza, Italija je dva puta zaredom osvojila naslov svjetskog prvaka. Pozzo, poznat kao nogometni inovator i vješt taktičar, 1934. godine je na domaćem natjecanju ojačao momčad igračima iz Argentine, Montijem i Orsijem. Četiri godine poslije, u Francuskoj, glavni igrači u napadu bili su Piola i Meazza. Talijanski nogomet poslije rata pogodila je zrakoplovna nesreća koja je odnijela živote gotovo cijele ekipe Torina, tada dominantnog tima, zbog čega je Italija čekala na finale sve do 1970. godine.

Tijekom natjecanja 1934. godine u Italiji, “Azzurri” su započeli pobjedom od 7:1 nad SAD-om. U četvrtfinalu protiv Španjolske, prva utakmica je nakon produžetaka završila 1:1, te je uslijedila nova, ponovljena utakmica, u kojoj su slavili 1:0 zahvaljujući golu Giuseppea Meazze. Isti rezultat donio im je pobjedu nad Austrijom u polufinalu na San Siru. Finalna utakmica u Rimu, gdje su igrali protiv Čehoslovačke na nesnosnoj vrućini od gotovo 40 stupnjeva, donijela je izjednačenje Orsija u 81. minuti, nakon što su gosti poveli. Pobjednički gol za 2:1 u produžecima postigao je Angelo Schiavio.

Italija je naslov obranila četiri godine poslije u Francuskoj. Pobjedama nad Norveškom (2:1), Francuskom (3:1) i Brazilom (2:1) stigli su do finala, gdje su s 4:2 nadjačali Mađarsku.

Brazilska zlatna era

Brazil je krajem 50-ih i početkom 60-ih godina dominirao nogometnom scenom, predvođen Peléom, kojeg mnogi smatraju jednim od najboljih igrača svih vremena, te sjajnim igračima poput Garrinche, Didija, Vave i Zagalla. Osvojili su svjetsko prvenstvo 1958. godine. Taj uspjeh su ponovili četiri godine kasnije u Čileu, iako su tijekom turnira ostali bez Peléa zbog ozljede.

Prvenstvo 1958. u Švedskoj lansiralo je mladog Peléa, koji je odigrao ključnu ulogu u završnoj fazi, odvevši Brazil do naslova prvaka. Turnir je također obilježio fantastični Just Fontaine s postignutih 13 golova, što je još uvijek rekord. U grupi Brazil je svladao Austriju (3:0) i SSSR (2:0) te odigrao neriješeno s Engleskom (0:0). U nokaut fazi nadigrali su Wales (1:0), Francusku (5:2) i domaćina Švedsku u finalu također s 5:2.

Na sljedećem prvenstvu u Čileu 1962. Brazil je ponovno osvojio naslov, premda je rano ostao bez Peléa koji se ozlijedio u prvoj utakmici protiv Meksika i zbog ozljede mišića više nije participirao na turniru. Brazil je u grupi pobijedio Meksiko (2:0) i Španjolsku (2:1), te remizirao s Čehoslovačkom (0:0). Na putu do finala, Brazilci su nadjačali Englesku (3:1) i domaćine Čile (4:2). U završnoj utakmici, ponovno su se susreli s Čehoslovačkom i slavili s rezultatom 3:1.

Neuspjeli pokušaji i nove šanse

Argentina je već imala priliku obraniti naslov svjetskog prvaka. Nakon njihove pobjede u Meksiku 1986. godine, četiri godine kasnije igrali su finale protiv Njemačke, no izgubili su 1:0. Brazil je dosegnuo tri uzastopna finala od 1994. do 2002. godine.

Najprije su pobijedili Italiju na jedanaesterce, zatim su 1998. u Parizu poraženi od Francuske, dok su 2002. u Yokohami savladali Njemačku. Francuska je u dva uzastopna finala također bila prisutna. Nakon pobjede nad Hrvatskom 2018., finalni poraz 2022. doživjeli su od Argentine.