Dan kada se svijet divio remek-djelu Zidanea u finalu Lige prvaka

ZINEDINE ZIDANE kao trener je doveo Real do tri uzastopne titule u Ligi prvaka, ali kao igrač osvojio ju je samo jednom.

To je bilo na današnji dan 2002. godine, u finalu protiv Bayera iz Leverkusena, koje je upravo on odlučio golom za konačnih 2:1 u posljednjoj minuti prvog poluvremena. Onim golom.

Ta volejčina s ruba šesnaesterca ostala je do danas jedan od najljepših, ako ne i najljepši gol u historiji ovog takmičenja. Možda je neki bio ljepši, ali nijedan nije objedinio toliku atraktivnost i važnost.

Real je na putu do finala u nokaut-fazi izbacio Bayern i Barcelonu i činilo se da je u finalu dobio neravnopravnog protivnika, ali njemački tim igrao je svoju tada najbolju sezonu u historiji, koju je ipak završio bez trofeja. Bio je drugi u Bundesligi te je izgubio u finalima njemačkog kupa i Lige prvaka, što je nagomilalo druga mjesta u prvenstvu 1997., 1999. i 2000., zbog čega je klub dobio ironičan nadimak Bayer Neverkusen.

Apotekari su se dobro držali u finalu, a na rani gol Raula iz osme minute odgovorili su preko Lucija samo pet minuta kasnije. A onda, u samoj završnici prvog poluvremena, Roberto Carlos sjurio se po lijevoj strani u potrazi za Solarijevom loptom, ali s braničem na leđima nije je mogao ubaciti kako je želio, nego je poslao visoku svijeću koja je padala na rub kaznenog prostora.

Ali ta lopta zatekla je cijelu odbranu Bayera – uključujući i hrvatskog reprezentativca Borisa Živkovića – koja se postavila očekujući ubačaj u peterac. Samo ju je Zidane ispratio pogledom i u savršenom trenutku uputio još savršeniji volej koji je odsjeo u gornjem kutu mreže Hans-Jörga Butta.

Bio je to trenutak čiste nogometne poezije, umjetničko djelo o kojem se i danas priča. Neki bi možda i zaboravili da je mali klub iz Leverkusena te godine igrao finale Lige prvaka, ali teško će iz sjećanja ispasti činjenica da je upravo on bio na pogrešnoj strani ONOG Zidaneova gola.