Dok je svjedočio na Županijskom sudu u Osijeku u sklopu suđenja za izvlačenje novca iz kluba, u takozvanoj aferi “Dinamo 2”, Eduardo da Silva je izjavio kako je svoj prvi ugovor potpisao 2001. godine. Tada nije dobro govorio hrvatski jezik, nije pročitao ugovor, niti je dobio primjerak nakon potpisivanja.
Nakon prelaska u londonski “Arsenal”, njegovi tadašnji nadređeni su se šokirali kada su vidjeli taj ugovor.
Da Silva je posvjedočio: “Mogu reći samo par dijelova, gdje je bilo ugovoreno da u slučaju moje smrti, sva moja imovina i prava pripadaju Zdravku Mamiću, da dok god igram profesionalno nogomet Mamićeva agencija ima pravo na 25 posto moje zarade, a da Zdravko Mamić može kad god hoće pristupati mom tekućem računu.”
Iako je prevoditeljica bila prisutna pri potpisivanju, Da Silva tvrdi da mu nisu objasnili kakve su njegove ugovorne obaveze prema Agenciji. Ugovor je potpisao jer je imao poverenje u svog tadašnjeg agenta iz Brazila.
U razgovoru s Uskokom, potvrdio je svoj raniji iskaz u kojem je naveo da mu je tada rečeno kako mora potpisati ugovor kako bi igrao nogomet u Hrvatskoj i da bi Zdravko Mamić mogao brinuti o njemu kao menadžer.
Kasnije je potpisao i aneks ugovora, ali ga opet nije pročitao. Kada ga je kasnije preveo u Engleskoj, video je da piše kako je od Mamićeve Agencije primio 100 tisuća eura, što, kako tvrdi, nije bila istina.
Dok je igrao u Dinamu, da Silva je rekao da je, pored uplata na svoj račun kao bonus za dobre igre, u dve prilike primio ukupno 500 tisuća eura direktno u ruke. Međutim, nije siguran da li taj novac dolazi iz kluba ili od Zdravka Mamića.