Kada se sastanu Barselona i Čelsi, a bilo je mnogo takvih okršaja u poslednjim decenijama, prvo što pada na pamet je Inijesta? Ili možda crveni karton koji je dobio Teri? Ili opet Mesijev promašeni penal?
Bilo je toliko uzbudljivih trenutaka da je teško odlučiti odakle početi. U periodu pre Abramovičevog dolaska (neki stariji ljubitelji fudbala sećaju se “italijanskog” Čelsija), tim predvođen prerano preminulim Đanlukom Vijalijem, a sa igračima poput Di Matea, Zole, Samom Dela Bonom i Ambrozetijem, je ostvario dobru prednost od dva gola (junak te utakmice na “Bridžu” bio je Norvežanin Flo). Ipak, gol Figa je u nastavku bio odlučujući. Nakon što je regularni deo utakmice na prepunom “Kamp Nou” stadionu završen rezultatom 3:1 za Barsu, dodatni golovi Klajverta i Rivalda u produžetku su ih odveli dalje pobedom od 5:1.
Međutim, to su uzbuđenja koja bledne u poređenju sa onima iz 2006. godine kada je Barselona, putujući prema tituli evropskog prvaka, pobedila Čelsi u Londonu, iako su primorani Tijagovim Motinim autogolom da stave Murinjov tim u prednost. Igrajući sa igračem manje nakon što je Asier Del Horno dobio crveni karton. Revanš susret završen je nerešeno 1:1, a Rajkardov tim na kraju se okitio titulom prvaka Evrope.
Ipak, ni sve to nije dovoljno uzbudljivo kada se setimo magičnog trenutka Inijeste. Postoje navijači Čelsija koji veruju da je sudbina oblikovala odlazak “Plavaca”. Nakon što je prvi susret u Kataloniji završen bez golova, sve je ukazivalo na prednost Engleza, pogotovo nakon što je Esijen postigao pogodak kojim je nadmudrio Valdesa, a Abidal isključen. Ali, trenutak Inijestine magije u sudijskoj nadoknadi odveo je Barsu dalje. Privremeni trener Hidink ostao je zapanjen, dok je Pep u svojoj prvoj sezoni postao šampion Evrope savladavši Ser Aleksa u Rimu.
Činilo se da će generacija Čelsija nakon finala i polufinala uskoro otići u zaborav. Ali fudbal je učinio svoje. Tri godine kasnije, još jednom u polufinalu, Čelsi je trijumfovao na “Bridžu” (Di Mateo je ovaj put bio na čelu nakon smene Viljaš-Boaša). Revanš je počeo u korist Barselone (vođstvo od 2:0 i Terijevo isključenje). Međutim, Ramireš je dao gol u nadoknadi prvog poluvremena, vraćajući nadu “Plavcima”. U drugom delu, Mesijev promašaj penala ostavio je Katalonce bez prilika. U sudijskoj nadoknadi, Tores je postavio konačnih 2:2. Čelsi je osvojio titulu, a otpisana generacija postala je deo Abramovičevog sna. To je bio i poslednji put kada je Pep Gvardiola vodio Barsu u Ligi šampiona.
Od tada su se dogodili i mečevi 2018. godine u osmini finala. Barselona je tada izgledala mnogo moćnije, posle nerešenog ishoda u Zapadnom Londonu, usledila je ubedljiva pobeda od 3:0. Mesi je rešio “plavi rebus” samostalno.
Barse i Čelsi će se opet sastati, ovoga puta u grupnoj fazi, ali je svakako važan duel. Čelsi je nakon pauze lako pobedio Volvse, pre toga su savladali Ajaks i Benfiku kod kuće, dok su poraženi u Minhenu, ali pravi kiks im je bio remi protiv Karabaga u Azerbejdžanu. Barsa se sa pauze vratila pobedom, nadigrali su bivšeg trenera Valverdea i njegov Bilbao. Katalonci se još uvek ne ističu u Evropi, remi u Brižu i poraz od oslabljenog PSŽ na “Monžuiku”.
Ovo kolo sadrži nekoliko derbija, jedan od njih je i u Londonu gde Arsenal dočekuje Bajern. Inter se u Madridu sučeljava sa svojim bivšim trenerom Simeoneom. U nekim “sigurnim” utakmicama “Beton” nudi PSŽ protiv Totenhema, Liverpul će lečiti rane protiv PSV Ajndhovena, dok Siti, nakon poraza u Njukaslu, traži povratak protiv Leverkuzena na “Etihadu”. Juventus se nada svojoj prvoj pobedi u Ligi šampiona, putuju na Arktik da se suoče sa Bodo/Glimtom. Veliki favorit Real Madrid putuje u Pirej…