Sa braćom preživljavao na ulicama, sada u Atini donio medalju poslije 16 godina: Janis je heroj Grčke, a počeo je sa dna

Janis Adetokunbo ostvario je historijski uspjeh – osvojio je prvu medalju s reprezentacijom Grčke. NBA zvijezda i njegov nacionalni tim pobijedili su Finsku u borbi za treće mjesto na Eurobasketu, a upravo ta medalja bila je ono što je nedostajalo jednom od najboljih centara na svijetu. Malo je poznato kako je izgledao put čovjeka koji nije bio jedina radost i briga svojih roditelja s obzirom na to da je pored sebe imao i četvoricu braće. Daleko od toga da je bilo lako i bezbrižno, ali čini se da ga je surovo djetinjstvo izgradilo u figuru kakva je sada.

Adetokunbo je osvojio NBA ligu 2021. godine, postao je MVP finala tada, a uspjeh koji je zabilježio s Milwaukeeem bio je samo šlag na tortu poslije dva MVP priznanja (2019. i 2020). Sada već standardni učesnik All-Stara, otišao je korak dalje i s Grčkom stigao do bronzane medalje na Eurobasketu, što je ujedno i prva medalja koju je Adetokunbo osvojio s nacionalnim timom. Svi su morali da vide koliko mu je stalo, a ako to i nisu primijetili na terenu, onda im je statistika jasno rekla – u borbi za treće mjesto Janis je ubacio 30 poena i uhvatio 17 skokova.

“Veoma sam sretan zbog tima, zbog naše nacije. Poslije 16 godina smo ostvarili ovaj uspjeh. Od prvog dana priprema radili smo jedan za drugoga, pokušavali smo sa Slukasom, selektorom Spanulisom, kapitenom Papanikolauom… Nismo zaslužili medalju, već smo se izborili za nju, ništa u životu niste zaslužili. Svi u timu i u stručnom štabu dali smo sve za ova dva mjeseca. Dugo smo ovo čekali i osjećamo olakšanje sada kada smo uspjeli”, rekao je poslije meča dvostruki MVP NBA lige.

Porodici NBA zvijezde nije bilo lako ni prije rođenja Janisa. Sve je krenulo 1991. kada su Čarls i Veronika, roditelji centra Milwaukeeja porijeklom iz Nigerije, tada se rodio Frensis kojeg su roditelji ostavili svojim roditeljima na čuvanje. Godinu dana kasnije na svijet je došao Tanasis, a zatim 1994. i Janis. Potom je porodica Adetokunbo dobila još dvojicu sinova – Kostasa i Aleksisa.

Prvi zadatak porodice Adetokunbo bio je da djeci dodijele grčka imena kako bi lakše bila prihvaćena u novoj sredini. Živjeli su u atinskom predgrađu Sepolija, na mjestu koje su naseljavali uglavnom Afroamerikanci. Put koji su pratili bio je sličan onome koji su imale i ostale izbjeglice, prodavali su robu po pijacama i plažama. S obzirom na politiku zemlje i status koji je ova porodica imala ne možemo pričati o luksuzu, Adetokunbovi često nisu imali novac za grijanje, a legalni boravak ili državljanstvo bili su gotovo nemoguća misija.