Jedna od najvećih propuštenih prilika u evropskoj košarci: Kako je Barcelona nije angažovala Nikolu Jokića

Postoji izreka “šta je bilo, bilo je”, ali Barcelona će se vjerovatno još mnogo godina pitati šta bi se moglo dogoditi da su 2014. godine potpisali s mladim srpskim centrom Nikolom Jokićem.

Jokić je danas trostruki MVP NBA lige, šampion s Denver Nuggetsima i za mnoge najbolji košarkaš svijeta, uprkos činjenici da je trenutni MVP Shai Gilgeous-Alexander.

Te 2014. godine, skauti Barcelone su došli u Beograd da prate Jokića u dresu Mege. Iako su prvobitne informacije sugerirale da je dogovor praktično bio postignut, klub iz Katalonije je odlučio “pauzirati” nakon što je mladi centar odigrao jednu lošiju utakmicu.

Jokić se prisjetio tog trenutka.

“Imao sam samo jednu lošu utakmicu i rekli su: ‘U redu, odgodit ćemo potpis ugovora’. I to se više nikada nije dogodilo. Dešava se. Iskreno, drago mi je da se nije dogodilo. Barcelona je nevjerovatan klub, jedan od najvećih u Evropi, ali mislim da sam pronašao svoj put”.

Kada je govorio o toj utakmici, priznao je da je to bila “najgora utakmica koju je ikada odigrao”.

Dok je Barcelona čekala, Denver Nuggetsi su brzo reagovali, te je Jokić kao 41. pick izabran na NBA draftu 2014. godine. Njegov izbor bio je toliko neprimjetan da je čak u tom trenutku na američkoj televiziji bila emitovana reklama za Taco Bell, scena koja je kasnije postala dio NBA folklora.

Ostatak je, kako kažu, historija. Jokić je postao igrač generacije s prosjekom od skoro 29 poena, 12,5 skokova i 10,5 asistencija po utakmici, te titulom NBA prvaka.

Danas je lako suditi, ali 2014. malo ko je mogao predvidjeti da će pomalo tromi, ne baš atletski centar postati dominantna figura svjetske košarke. Postavlja se pitanje, da li bi Barcelona sa Jokićem u timu osvojila više Euroligaških titula?

Možda bi njegov razvoj bio sporiji, ili bi brzo otišao u NBA. Alternativno, možda bi baš u Kataloniji izgradio evropsku dinastiju.

Jedno je sigurno: propuštena prilika iz 2014. godine danas izgleda kao jedna od najvećih “šta bi bilo kad bi bilo” priča u modernoj košarci.