Modrić: Nisam mogao zamisliti osvajanje Zlatne lopte u vladavini dvije „zvijeri”

U trećem dijelu opširnog intervjua s Lukom Modrićem u programu “(Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem”, emitiranom na kanalima Arena Sport, vođa hrvatske nogometne reprezentacije iskreno je govorio o događajima koji su obilježili njegovu karijeru – od liderstva na terenu i odnosa s bivšim suigračima, preko reprezentacije, do osvajanja Zlatne lopte.

Dotaknuo se planova za nastavak nogometne karijere, kao i otkrivanja tajne svog dugogodišnjeg uspjeha, odgovarajući na pitanje: “Kako?”. “U čemu je tajna Luka Modrića?”. Podijelio je svoju veliku ljubav i strast prema nogometu, kao i priču o poznatom penalu protiv Danske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

U ovoj emisiji, Slaven je postavio pitanje o Luki.

“Vođa si na terenu, ali nisi glasan”. Godina je bila 2016., nakon Evropskog prvenstva, kada je Dario Srna bio kapiten, dok je Luka pomagao. Nedugo zatim, Dario se povukao, a Luka je postao kapiten. Kao novi kapiten, odlučio je preuzeti inicijativu – ne samo u nogometnom smislu već je odlučio riješiti nesuglasice s nekim igračima – otkrio je u emisiji.

Govorio je o tome kako su ga nekada doživljavali, kao malog i mršavog, sumnjajući u njegov uspjeh, no on nije osjećao potrebu da se nameće dok nije bilo pravo vrijeme:

“S druge strane, kada sam dosegao određene nivoe opet su pričali – a nije vođa, nedostaje mu ovo, nije on ‘taj’. No, ja to imam u sebi, ali, ponekad misliš da ne trebaš to pokazivati kako ne bi narušavao hijerarhiju. Zna se ko je kapiten i hijerarhija treba biti jasna. Ipak, uvijek kada je bilo potrebno nešto reći – rekao sam. Više volim lidere koji vode primjerom nego riječima”, ispričao je Modrić.

Osvrnuo se na period kada je postao kapiten Hrvatske reprezentacije i na izazove s kojima se susretao.

Spomenuo je atmosferu u reprezentaciji iz 2014. i 2016. godine koja je bila poboljšanja, iako je s nekim igračima trebao riješiti probleme.

“S nekim igračima, s kojima sam prolazio različita iskustva, imao sam male nesuglasice. Je li to bilo zbog mene, njih ili izjava…”.

Istakao je kako je postojalo zajedničko razmišljanje da bi Svjetsko prvenstvo u Rusiji moglo biti posljednje te generacije igrača.

“Prilika generacije da napravimo nešto veliko. Svi igrači su bili u velikim klubovima, a nisu bili samo brojevi već ključni protagonisti, značajni igrači tih velikih klubova”.

Govorio je o svom odnosu s Mandžukićem u to vrijeme.

“Mandžo i ja nismo puno komunicirali. Odnosno, jesmo – ali to nije bio onaj isti odnos kao prije. Na moje inzistiranje, prije utakmica s Liverpoolom i Senegalom – mislim da smo bili u Opatiji – razgovarao sam s njim. I riješili smo problem koji smo imali. Na kraju se ispostavilo da je to bila neka banalna stvar… to smo riješili. Tu sam se oslobodio, a vjerovatno i on. I druga situacija bila je s Čarlijem, zbog nekih njegovih izjava, koje mi nisu dobro sjele, a o kojima nismo raspravili… i to smo riješili. Oslobodivši se od tih tereta, s čistom glavom sam otišao na Svjetsko prvenstvo. Imao sam osjećaj – to mi je i Vanja potvrdila – da ćemo postići velike stvari na tom prvenstvu”.

O dolasku Zlatka Dalića pred Svjetsko prvenstvo, kapiten hrvatske reprezentacije komentirao je:

“Nisam ga poznavao, ali već pri prvom razgovoru prepoznao sam njegovu nevjerovatno dobru energiju. Njegova smirenost i mirnoća dok smo svi bili pod stresom. Pitao je za mišljenje – što misliš kako trebamo igrati, koje on ideje ima – i stvarno, bio je to ugodan razgovor. Saradnja je bila fenomenalna od prvog dana… Počela se formirati dobra grupa. Ipak, u Americi smo imali pripreme, izgubili smo od Perua, a nakon Čarlijeve izjave neki od nas napustili su ekipu, vratili se u klubove i propustili meč s Meksikom. On je znao da nije smio reći to što je rekao, ali sve se mirilo! Ponovno su se pojavile sumnje da to nije prava ekipa. Inače se ne bavim velikim najavama… ali imao sam jednostavno osjećaj da ćemo napraviti nešto posebno. I to sam rekao Vanji prije povratka u reprezentaciju. Rekao sam: Vidjet ćeš, igraćemo nevjerovatno, ostvarit ćemo nešto veliko, ja ću biti najbolji!”.

Jedan od ključnih trenutaka Lukine karijere bio je penal protiv Danske na svjetskoj sceni u Rusiji. Promašio je izvođenje za pobjedu, ali je nakon toga, prilikom raspucavanja, zabio gol. Objasnio je kako je skupio snagu za ponovni šut s bijelog mjesta:

“Kao lider ekipe moraš preuzeti odgovornost i pucati. Ako kažeš da nećeš – već si u minusu, ekipa gubi povjerenje. Mislim da ta utakmica, ti penali i taj promašaj opisuju moj karakter kad me netko pita – kakav je moj karakter, koje su moje vrline. Naravno, promašeni penal me ‘izluđivao’, jer sam imao dobar osjećaj – ali jednostavno, promašio sam. Ipak, ostao sam smiren koliko god je unutra gorjelo. Situacija nije bila kao protiv Turske… Tada sam ostao miran, znao sam da ću pucati penal – stariji sam i htio sam preuzeti odgovornost. Htio sam pucati jer bih drugačije bio veliki hendikep za tim početak raspucavanja… da se kapiten povuče kad je najteže. Taj penal je možda najvažniji trenutak moje karijere. Nikad nisam imao negativne misli – bio sam uvjeren da ću zabiti”.

Slaven je dodao kako je ekipa taj turnir odigrala nevjerovatno, a Luka je proglašen najboljim igračem Svjetskog prvenstva. Na pitanje je li ikada pomislio da bi mogao osvojiti Zlatnu loptu, izjavio je:

“Iskreno?! Nikada. Ne zato što nisam vjerovao da zaslužujem, nego jednostavno, igraš u vrijeme dviju ‘zvijeri’, Cristiana i Messija, koji nikome ne daju blizu: golovima, asistencijama, trofejima, kako god okreneš. Nije mi to padalo na pamet. Meni su kolektivne nagrade i trofeji uvijek važniji od individualnih”.

Ipak, kada je osvojio Zlatnu loptu, rekao je da je to jedan od najljepših trenutaka u njegovoj karijeri:

“Kada se pogleda koji su ju igrači osvojili – i biti jedan od ‘tih’ nešto je nevjerovatno”.

Nakon Svjetskog prvenstva, Luka Modrić je napunio 33 godine. U tom razdoblju mnogi igrači počinju razmišljati o smanjenju tempa i kraju karijere, primijetio je Slaven. No, kod Luke je sve krenulo drugim putem. Rekao je Slavenu:

“To sam ja. Uvijek mislim da mogu više, da mogu bolje. Poslije te 2018. godine dogodili su se nevjerovatni uspjesi za koje se nije očekivalo da će doći – i na reprezentativnom planu, i na klupskom, i na individualnom. Upravo zato što se ne zadovoljavam malim stvarima, uvijek se želim dokazivati. I danas, ne moram ja nikome ništa dokazivati, ali želim. Želim pokazati da i dalje mogu biti na ovom nivou”.

Podijelio je svoja razmišljanja zašto i dalje igra nogomet na najvišoj profesionalnoj razini.

“Nogomet sam počeo igrati iz ljubavi. Na nogomet gledam na taj način. Nisam razmišljao da ću imati ovo što imam danas već samo da igram nogomet, da uživam, da budem sretan. To je ono što me ispunjava – zato i dan danas želim igrati na ovom nivou. Jer mi je to uvijek bio san. Mogao sam otići u druge lige, lakše lige… ali tamo nema tog osjećaja, to nisu ti ambijenti, Liga prvaka, nije to ovo što sada doživljavam u Milanu. Mene to ispunjava. Takve stvari, a ne novac… Možda zbog toga i danas trajem na ovom nivou – baš zbog te ljubavi, strasti koje imam prema nogometu”.

Na pitanje “rad ili talent”, Luka je odgovorio:

“Uvijek mi je u glavi ostalo što je Martin Novoselac govorio da je 20 posto talent, a sve ostalo je mukotrpan, težak rad, odricanje… Slažem se s tom tvrdnjom, da je talent možda 20 posto, a sve ostalo rad, težak rad, nadograđivanje, odricanje, maksimalan fokus na ono što radiš. Talent je veliki plus, ali je bez rada ništa. Ljubav, strast koju imam prema nogometu – to je moj život”, rekao je Luka Modrić objašnjavajući svoju strast prema nogometu i dodao:

“Jednostavno, živim nogomet. Ne samo kada treniram ili odradim trening, nego i van njega. Gledam utakmice, analiziram protivnike. I danas je tako – nije manje već isto. Kada me ljudi pitaju – kako? U čemu je tajna? Nema tajne. Jednostavno, ljubav i strast koju imam prema nogometu su nevjerojatne. Ne samo prema utakmicama, nego i prema običnim treninzima”.

Sljedeće godine obilježit će se dvadeset godina otkako je Luka Modrić postao članom hrvatske reprezentacije, a u razgovoru sa Slavenom otkrio je svoje planove.

“Sljedeće godine bit će 20 godina otkako sam u reprezentaciji što je nevjerovatno! Dok god mislim i osjećam se dobro želim igrati nogomet! Znam da ga neću moći igrati do sedamdesete, kao što neki ljudi mogu raditi svoje poslove i ono što vole 50, 60 godina. Nažalost, mi nemamo tu privilegiju. Poslije se moramo pronaći u nekim drugim stvarima, što nije lako – nakon adrenalina, rasporeda koji ti je posložen od ‘a do ž’ svaki dan…”.

Na pitanje da li ljudi s naših prostora imaju nešto posebno zbog čega uspijevaju, Luka je odgovorio da vjeruje kako imaju, ističući karakter i borbenost:

“Fajteri smo, nikada ne odustajemo. To je ono nešto što nas možda izdvaja s ovih prostora od drugih”.

Kada se osvrnuo na svoj put, priznao je da je bio težak, ali i sladak. Ne bi, rekao je, ništa mijenjao.

Ponosan sam i sretan što sam sve napravio i na koji način uz ljude koji su mi pomogli na tom putu. Uvijek govorim – trebaš vjerovati u sebe”.

Plazma Sportske igre mladih, najveća europska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nastavljaju nakon Stanića i Džombe, kroz saradnju sa Slavenom Bilićem, graditi još jednu platformu koja će inspirirati mlade generacije.