Željko Matuš, jedan od najznačajnijih fudbalera u historiji zagrebačkog Dinama i olimpijski prvak s reprezentacijom Jugoslavije, preminuo je u Švicarskoj u 91. godini. Dinamo se klupskom objavom oprostio od nekadašnjeg kapitena i izrazio saučešće njegovoj porodici i prijateljima.
Dres zagrebačkog kluba nosio je od 1954. do 1965. godine i upisao ukupno 428 nastupa. Kao svestran vezni igrač mogao je preuzeti organizaciju igre, ali i obavljati defanzivnije zadatke. S Dinamom je osvojio prvenstvo Jugoslavije 1958. te tri Kupa, 1960, 1963. i 1965. godine.
S kapitenskom trakom predvodio je Dinamo do finala Kupa sajamskih gradova 1963. godine. Zagrepčani su na tom putu pobijedili Porto u gostima, eliminisali Bajern uz pobjedu od 4:1 u Minhenu i u polufinalu dva puta savladali Ferencvaroš. Do evropskog trofeja ipak nisu stigli jer je u finalu uspješnija bila Valensija.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 13 utakmica i postigao pet golova, a posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima 1960. godina. Tada je osvojio srebro na Evropskom prvenstvu u Parizu i zlato na Olimpijskim igrama u Rimu. U olimpijskom finalu protiv Danske pogodio je za vodstvo od 2:0, a Jugoslavija je slavila rezultatom 3:1. Dvije godine kasnije bio je član selekcije koja je na Svjetskom prvenstvu u Čileu zauzela četvrto mjesto.
Matuš je bio i posljednji živi učesnik utakmice Hrvatske i Indonezije, odigrane u Zagrebu 12. septembra 1956. godine. Postigao je prvi gol u pobjedi od 5:2, u jedinom susretu hrvatske reprezentacije između 1945. i 1990. godine.
Rođen je 9. augusta 1935. u Donjoj Stubici, gdje je i počeo igrati fudbal. Prije dolaska u Dinamo nastupao je za Zagorec iz Krapine i Tekstilac iz Oroslavja. Karijeru je nakon Zagreba nastavio u švicarskim klubovima Jang Felous i Cirih.
U Švicarskoj je ostao živjeti i nakon završetka igračke karijere, radeći kao stomatolog. Penzionerske dane provodio je uz Ciriško jezero.