Ulazak u 87. minuti utakmice protiv Birmingema za Natali Bjorn bio je mnogo više od povratka takmičarskom fudbalu. Defanzivka Čelzija u septembru je konačno dočekala trenutak za koji tokom dugog oporavka nije uvijek bila sigurna da će doći. Aplauz s tribina najprije ju je zbunio, a tek kada je vidjela osmijehe saigračica, shvatila je da je upućen njoj. Među onima koji su je pozdravili bile su i njena majka i sestra.
Put do tog trenutka obilježile su dvije povrede. Najprije ju je povreda zadnje lože odvojila od terena na tri mjeseca, a povratak u martovskom finalu Liga kupa protiv Mančester junajteda trajao je samo 120 sekundi. Uslijedila je povreda lista i još šest mjeseci bez utakmica. Čelzi je tog dana osvojio trofej, ali je Bjorn slavlje doživjela uz suze. „Teško je nositi se s tim: vratiš se, izađeš nakon dvije minute, osvojiš pehar, a istovremeno plačeš. Emocije su bile potpuno pomiješane“, opisala je Šveđanka.
Druga rehabilitacija bila je znatno teža od prve. Bilo je dana kada nije željela ni ući u teretanu, a ponovno savladavanje osnovnih pokreta budilo je sumnju da će ikada dostići raniji nivo. Dodatno ju je boljelo to što je, prema vlastitoj procjeni, neposredno prije povreda igrala najbolju sezonu karijere.
Važan oslonac imao je ime i prezime: fizioterapeut Endi Voling. Bjorn posebno cijeni to što joj je dopuštao da pokaže frustraciju i tugu, bez potrebe da stalno djeluje snažno. Pomagale su i saigračice koje su je redovno posjećivale u teretani. Kada se konačno vratila na teren, osjetila je da je svaki težak dan imao smisla.
Danas ponovo osjeća snagu i sigurnost, ali najveću promjenu prepoznaje u odnosu prema svakodnevnom radu. „Nakon toliko dugog odsustva naučila sam više cijeniti svoje tijelo. Najvažnija lekcija je uživati u svakom danu“, poručila je Bjorn, kojoj sada i običan trening znači mnogo više nego ranije.
Povratak joj donosi i odgovornost u svlačionici. Ovog ljeta izabrana je, uz Lusi Bronz, za jednu od zamjenica kapitenice Erin Katbert. Sa 29 godina svoju ulogu gradi na pouzdanosti i stavljanju ekipe ispred ličnog interesa. Njen povratak poklopio se s dobrim rezultatima Čelzija, koji je ove sezone neporažen u svim takmičenjima i primio je samo tri gola. Bjorn zasluge vidi i u intenzivnim treninzima te boljem razumijevanju unutar ekipe Sonje Bompastor.
Naredni izazov je Kristal Palas, koji je u septembru na Emiratima odigrao 0:0 protiv Arsenala. Za Bjorn je to prilika za nove minute, ali i utakmica koja zahtijeva ozbiljan pristup od prvog zvižduka. „U fudbalu je sve moguće. Moramo od početka pritisnuti protivnika i igrati svoju igru“, upozorila je defanzivka Čelzija.