Sa 198 centimetara visine, oko 145 kilograma i izuzetnom brzinom za svoju građu, Toni Mandarić djelovao je kao igrač stvoren za vrh američkog fudbala. Njegova snaga oduševljavala je trenere, a krajem osamdesetih očekivalo se da će upravo on postaviti nove standarde u najpopularnijem američkom sportu.
Uoči drafta 1989. godine, magazin „Sports ilustrejted“ posvetio mu je naslovnicu i predstavio ga kao najboljeg mladog igrača na njegovoj poziciji u historiji američkog fudbala. Bila je to potvrda ogromnog ugleda koji je stekao prije nego što je uopće započeo profesionalnu karijeru u NFL-u.
Put do takve pažnje počeo je u Kanadi. Ante Josip „Toni“ Mandarić rođen je 23. septembra 1966. u Oukvilu, nedaleko od Toronta, u porodici hrvatskih iseljenika. Njegovi roditelji napustili su tadašnju Jugoslaviju 1955. godine i novi život započeli u Ontariju, gdje je već postojala brojna hrvatska zajednica. Mandarić je kasnije govorio da su željeli pobjeći od komunizma i osigurati porodici bolju budućnost.
Ipak, fizičke predispozicije i velika očekivanja nisu se pretvorili u karijeru kakva mu je predviđana. Umjesto sportskih dostignuća, njegov profesionalni put obilježili su propuštene prilike, ovisnosti i pad, a dio priče bili su i steroidi. Ni milioni dolara nisu značili da će obećavajući početak dobiti uspješan nastavak.
Samo tri godine nakon prve, stigla je i druga naslovnica „Sports ilustrejтeda“, ali s potpuno drugačijom porukom. Mandarić je tada već bio svrstan među najveće promašaje NFL-a. Dvije naslovne stranice istog magazina tako su sažele ogroman raskorak između onoga što se od njega očekivalo i onoga što je ostvario.
Govoreći o životu izvan terena, Mandarić je opisivao djetinjstvo bez raskoši, ali i bez oskudice u onome što mu je bilo potrebno. Odrastao je u katoličkoj porodici i kao dječak pomagao na bogoslužjima. Vjera je kasnije imala važno mjesto i u njegovim javnim svjedočenjima o oporavku, dok su dvije čuvene naslovnice ostale podsjetnik na dramatičan preokret njegove sportske sudbine.